Kvadar

© Opisi odnosa: Viktor Gulenko, 1989.
© Crteži: Marijana Litova (Stovpjuk), 2002.
© Prevoditelj: Leonid T., 2004-2005.
Svi materijali na ovim stranicama objavljeni su uz suglasnost autora.

Kvadar je grupa od četiri tipova, u odnosima kojih su predstavljeni samo svojstva razumijevanja i pomoći. Kao što se vidi, takva vrsta međudjelovanja je optimalna. U kvadru postoje četiri tipova odnosa: istovjetnost (međudjelovanje podjednakih tipova), zrcalni, dopunjavanje (dualnost) i aktivacija.

Aktivacija.

Ovi odnosi su najlakši, općenje se uspostavlja skoro odmah. Nikakve teškoće u općenju ne nastaju, što u početku prijatno iznenađuje. Partneri kao da "zagrijavaju" jedan drugog, jedan drugom potiču aktivnost. Takvo općenje, pogotovo kad su podtipovi odgovarajući, veoma privlače. Kontakt se ovdje uspostavlja brže nego s dualom. Međutim, tokom vremena nastaje "pregrijanje", pojavljuje se umor od partnera, koji vas stalno aktivizira. U ovom slučaju treba se od njega udaljiti. Kroz neko vrijeme opet je želja osjetiti djelovanje aktivizacije. Odnosi mogu pridobiti karakter pulzacije.

Međutim, takva prijatnost i lakoća općenja, koju veoma cijeniš na odmoru, smjenjuje se problemima, kada se partneri laćaju zajedničkih svakodnevnih poslova. Neprijatno razdražuje ono što partneri počinju jedan drugom davati savjete u vezi sa slabim funkcijama, umjesto da preuzmu ove probleme. Ali korist od takvih usmenih pouka ne može se poricati. Loše je samo to što ma kako biste tretirali svoje slabe osobine, svejedno nećete uspeti ih u sebi razviti tako kako biste htjeli. Druga teškoća sastoji se u tome što informaciju jedan drugog aktivatori prenose sasvim ne u toj formi, u kojoj bi je se htjelo čuti. Jednome se ona čini suviše nejasna, mutna, nerazgovjetna, a drugom, naprotiv, suviše gruba, uzemljena, plitka. Ovo se može objasniti time što u aktivacionom paru jedan čovjek uvijek je racionalan, a drugi iracionalan (o ovom ćemo ispričati posle). Međutim, sam sadržaj informacije zadovoljava jedan drugog.

Aktivacioni odnosi loše odgovaraju svakidašnjici, jer ne osiguravaju optimalnu životnu djelatnost. Njihova namjena je općenje praznicima ili uopće u slobodno vrijeme, kad treba odmarati, a ne raditi. Dvije dualne dijade, kad sretnu jedna drugu, zahvaljujući odnosima aktivizavije, osjećaju prijatno uzbuđenje i polet, stvara se "svečana" atmosfera. Suviše tesan i dug kontakt zamara aktivatore. Baviti se jednim poslom zajedno je teško još i zbog nepouzdanosti, nepredvidljivosti partnera. Svaki postupa tako kako mu se hoće, savršeno ne uzimajući u obzir partnera. Ustvari, nikad nije moguće da se jedan potpuno osloni na drugog. Termin "aktivacija" u punom smislu važi za dva introverta, koji zaista zajedno postaju aktivniji, otvoreniji. Za dva ekstroverta ona kao da djeluje sa suprotnim znakom: umiruje, hladi, introvertira ovaj par.

Istovjetnost.

Među istovjetnim partnerima se uspostavljaju odnosi potpunog razumijevanja, ali i neukosti da pomognu jedan drugom. Istovjetni tipovi ličnosti podjednakim očima gledaju svet, na analogan način shvaćaju informaciju koja dolazi, iznose skoro iste zaključke, a također nailaze na iste probleme. Kad ovo vide, svaki suosjeća drugome. Želi podržati partnera, opravdati ga na neki način, jer osjeća da bi i sam u ovoj situaciji postupio isto tako.

Sa druge strane, istovjetno općenje brzo dosađuje. Ne dobijajući nove informacije od partnera, vidiš svu uzaludnost takvog općenja. Neinformativni partner se čini dosadnim, nezanimljivim. Tokom vremena se uspostavljaju ili neutralni, ili nešto hladni odnosi. To nije ni čudno, jer posle razmjene informacije već nije zanimljivo je pretresati, unaprijed znajući da i sam možeš doći do istih zaključaka. Izuzetak čini slučaj velike razlike u iskustvu ili znanjima. Onda se može pojaviti veliko interesiranje i uzajamno privlačenje, jer je u tijeku brza i efektivna obuka - prepumpavanje informacije. Takvi odnosi su idealni za parove "profesor - đak". Zajednički rad u ovom slučaju je također efektivan, jer snage se sabiraju u jednom pravcu.

Vrijedi reći o utjecaju podtipova na ove odnose. Kad su podtipovi podudarni, općenje je daleko prijatnije i lakše. Kad podtipovi nisu podudarni, partneri gledaju jedan drugog s nekim nepovjerenjem. Izgleda da ovaj čovjek djeluje suviše usrdno, pretjeruje. Istovjetni odnosi imaju veliko odgojno značenje, jer dozvoljavaju pogledati sebe sa strane, objektivno procijeniti svoje vrline i nedostatke. A gledati sebe sa strane nije uvijek prijatna stvar. Čak vlastiti glas, snimljen na magnetofon i zatim preslušan, čini se drugačijim, daleko gorim nego što sam misliš. Ovi odnosi pomažu izraditi adekvatnu (pravilnu) samoprocjenu.

Zrcalni odnosi.

Ovi odnosi su dobili svoj naziv zbog toga što riječi jednog odražavaju se u postupcima drugog, kao u ogledalu. Ono o čemu jedan od njih voli rasuđivati, drugi nesvjesno ostvaruje svojim ponašanjem. Međutim, takva realizacija nikad nije potpuna, 100-procentna. Ogledalo ispada iskrivljeno, jer svaki uređuje, ispravlja svoje postupke polazeći sasvim od drugih norma ponašanja, nego partner. Zbog ovog razloga i nastaje nedoumica, a ponekad i uzajamne pretenzije. Svaki stremi da dotjera ponašanje partnera, ali takvi pokušaji preškolovanja nemaju šanse na uspeh.

Sa druge strane, ako dolazi u obzir čisto verbalna strana općenja, zrcalni odnosi mogu se nazvati odnosima konstruktivne kritike. Stvar je u tome, što u zrcalnom paru oba partnera uvijek su ili teoretičari, ili praktičari. Zato uvijek će naći zajedničke teme za razgovore i pretresanja. Uz to, svaki vidi samo 50% jednog te istog problema, zato uvijek je zanimljivo, što o istom misli zrcalni partner. Rezultati zajedničkog rada su uzajamna korektura, preciziranje. Kritika skoro uvijek je konstruktivna, jer zaista može doći u obzir.

Ovi odnosi su dobri za prijateljstvo koje počiva na zajedničkim interesima i zanimanjima. Zrcalni partneri često su dobri prijatelji, zanimljivo im je kad su zajedno, iako u općenju nedostaju puna otvorenost, iskrenost i toplina. Stvarno topla atmosfera se stvara samo kada dolazi dual jednoga od njih, koji obavezno je aktivator drugoga. Dosta snažno na ove odnose djeluju podtipovi. Ako jedan od njih posjeduje pojačanu racionalnost, onda za stabilnost zrcalnog para potreban je partner s pojačanom iracionalnošću. U suprotnom slučaju oni kombiniraju mnogo gore, a zajednički rad je otežan zbog velike razlike u tempu.

Za porodični život ovi odnosi nisu poželjni: sitni ciljevi partnerima se poklapaju, ali ne i globalni, dalekosežni. Različiti su i načini postizanja cilja. U osnovi ovog je ista nepodudarnost funkcija prvog poretka - racionalnosti i iracionalnosti.

COUNTER REMOVED