Susjedni kvadri

© Opisi odnosa: Viktor Gulenko, 1989.
© Crteži: Marijana Litova (Stovpjuk), 2002.
© Prevoditelj: Leonid T., 2004-2005.
Svi materijali na ovim stranicama objavljeni su uz suglasnost autora.

Uzajamni odnosi među tipovima, koji pripadaju susjednim kvadrima, nečim podsjećaju na odnose sa tipovima unutra svojeg kvadra. Ali primjetna je i razlika u životnim ubjeđenjima tipova, koja ne dozvoljava uvijek da njihovo međudjelovanje bude efektivno.

1. Poludopunjavanje (poludualnost).

Odnosi nepotpunog dopunjavanja. Na riječima razumijevanje među partnerima je dobro. Stremljenja jedan drugog su razumljiva. Ekstrovert često ne sluša introverta, nastavlja da razrađuje svoju temu - nepotpuno dopunjavanje u verbalnoj funkciji. Ali introvert se zbog toga ne vrijeđa. Po pravilu, nalazi mogućnost se prilagoditi. Poluduali uvijek imaju puno tema za razgovore, i ovi razgovori ne zamaraju.

Poluduali, pogotovo ako su ovo lica suprotnog pola, izazivaju uzajamno interesiranje, privlače jedan drugog. Ali, kad se zbližavaju, negdje na po puta neko od njih čini postupak, koji resko sve ruši, odbacuje ih prema početnim međama. Ovo znači da u funkcijama ponašanja dopunjavanja nema.

Međutim, partneri se ne vrijeđaju jedan na drugog, umiruju se i ponovo čine pokušaje zbližavanja, i naredni put se spotiču, kao izgleda, na ravnom mjestu. Gledajući sa strane, može se reći da ovdje ključaju strasti, raspaljuje se prava ljubav. Ovu stranu poludualnih odnosa dobro ilustriraju sljedeći redovi: "A kroz prozor prema vatri sve lete i lete leptiri, razbijajući se o stakla, ali svoju veru ne gubeći".

Namjena poludualnih odnosa je da toniziraju partnera, da ga stalno podrže u stanju radne sposobnosti. Tonizirajući učinak se postiže zbog periodičkih drmanja, koja ne dozvoljavaju čovjeku se potpuno odmarati. Mogu se usporiti s oblijevanjem hladnom vodom posle nepotpunog probuđenja jutarnjih sati. Komfor u općenju s takvim partnerom je kontrastan: čas radost zbližavanja, čas nedoumica i razočaranje.

2. Opsjena.

Ovo su odnosi labavljenja, odmora. Nijedan od intertipnih odnosa tako ne odmara i ne zagrija partnere, kao opsjena. S takvim partnerom je prijatno odmarati ili pretresati udaljene teme. Čovjek kao da se razlijeva, dekoncentrira, pretvara se u netrajnu opsjenu. Pored takvog partnera nema želje baviti se poslovima.

Poslovna suradnja u uvjetima takvog karaktera odnosa je otežana. Sasvim nisu razumljivi motivi postupaka jedan drugog. Ono čemu teži partner izgleda nepostojeće, ne vrijedno pažnje. Očekuju jedan od drugog sasvim drugačiju aktivnost. Zato jedan hladi drugog u njegovim poslovnim zamislima. Partneri kao da igraju pokvareni telefon. Takvo općenje sa strane ponekad može se činiti veoma smiješno.

Introvert u ovom paru pokušava se spasiti od pokušaja ekstroverta mu nametnuti svoje mišljenje, želi postići određenu autonomiju. Pa ekstrovert želi napraviti od introverta "normalnog" čovjeka. Oboje su kritički nastrojeni prema sposobnostima jedan drugog.

Razmirice u ovim odnosima, po pravilu, nisu dugotrajne. Partneri teže jedan drugomu. Povremeno odnosi postaju veoma dobri i topli. Ovo se dešava kada oni malo razgovaraju o konkretnim temama, a više rade zajedno. Pretresanje rezultata uspješno završenog rada oduševljava, ali kad ponovo pokušavaju se latiti posla opet nailaze na iste teškoće. Ali zajedno teško da mogu postići mnogo zbog nemogućnosti se usredsrijediti i raditi punom snagom.

3. "Srodstvo".

Oni liče na odnose dalekih rođaka, koji govore o u danim uvjetima formalno neophodnim stvarima, držeći se zakona učtivosti i gostoprimstva, ali ne žele osobito se udubljivati u podrobnosti uzajamnih odnosa. Tijekom vremena takvi razgovori dosađuju, jer se stvara utisak da se čovjek laća rješavanja problema a pogrešno izabira sa čim da počne ili griješi u redoslijedu i ne želi prihvatiti tvoje motrište. Zato partneri se često streme nekoj srednjoj liniji, kompromisu.

U društvu se ovi odnosi značajno poboljšavaju, jer ponašanje partnera u kontaktima s drugim ljudima obično veoma se sviđa drugom partneru. U ovom pogledu "rođaci" imaju što da nauče jedan od drugog. Šansa za obučavanje, van sumnje, također ima, jer se u danom slučaju radi baš o treniranju funkcije riječi i ponašanja svakog od njih. Jedan može se naučiti uzdržanosti, a drugi, naprotiv, većoj aktivnosti.

"Srodni" partneri mogu se jedan drugom obraćati za savjet. Ali zatim ispada tako da savjetnik počinje sam se koristiti dobivenom informacijom u svoje svrhe. Na kraju onaj tko se je obraćao, ništa ne dobije i ostaje po strani. Isti slučaj partneri sagledavaju s različitih motrišta - tako, kao da bi ovo donosilo korist drugome i nanosilo štetu sebi. Zato se partneri često jedan drugom čine egoisti, iako otvoreno takve pretenzije i ne izražavaju. U porodici su ovi odnosi teži od revizijskih, jer izazivaju uzajamno nepovjerenje i ne pruže osjećanje vlastite značajnosti.

U metodama izvršavanja istog rada također nema uzajamnog razumijevanja. Njihove najrazvijenije funkcije ponašanja su također suprotne. Dok oboje su ravnopravni, ovim ne diraju jedan drugog, pogotovo ako su oboje introverti, ali kada jedan je načelnik drugog ili kad su pozicije nejednake na neki drugi način, ovo može dovesti razmimoilaženjima i konfliktima, pogotovo ako podtipovi nisu podudarni.

4. Poslovni odnosi (suradnja).

Ovo su odnosi jednakih partnera. U punom smislu ne mogu se nazvati prijateljskim, točnije su drugarski. Barijere u općenju se ne pojavljuju, oni mogu reći jedan drugom ma što. U ovim odnosima uvijek je prisutno osjećanje sigurnosti: svaki od njih osjeća partner ne može biti opasan. A ovo veoma raspolaže, pogotovo ako čovjek živi u nedrugarskoj sredini.

Osim toga, u ovim odnosima veoma su primetne uloge čovjeka - osobine, koje čovjek pokušava pojačano predstaviti u socijumu. Zbog ovoga moguća je igra "mačke i miši": namjerno smjenjivanje po redu pritiska i popuštanja u razgovoru. Stvar je u tome da u takvim razgovorima jedan uvijek ima prednost nad drugim. Sve ovisi o tome na koju će temu krenuti razgovor.

U okviru ovih odnosa je moguća zajednička poslovna suradnja. Ali ona je efektivna samo kod podudarnih podtipova, u protivnom slučaju verbalna zabava može preći u pritisak na osobine, koje čovjek želi u sebi razvijati. Ovaj pritisak uvijek proističe od snažne funkcije partnera i shvaća se kao grom iz vedra neba.

Međutim, nesuglasice takve vrste nastaju dosta rijetko. Obično partneri pokušavaju pomoći jedan drugom. U svakom slučaju, zahtjev za pomoć se shvaća pravilno. Ali sama pomoć se pruža nedovoljno intenzivno. U zaključku možemo reći da ovi odnosi posjeduju srednji stupanj udobnosti. Protiv takvog partnera ništa nemaš, ali istovremeno i ništa za njega. Stvara se osjećanje razumnog minimuma, u kojem odražava se zadovoljenje općenjem sa ravnim tebi i ne dosadnim partnerom.

COUNTER REMOVED