Dualni odnosi (uzajamno dopunjavanje)

© Opisi odnosa: Viktor Gulenko, 1989.
© Crteži: Marijana Litova (Stovpjuk), 2002.
© Prevoditelj: Leonid T., 2004-2005.
Svi materijali na ovim stranicama objavljeni su uz suglasnost autora.

Ovo su odnosi potpunog psihološkog dopunjavanja. Najoptimalniji su za osiguravanje životne djelatnosti individua. Ovi odnosi su najpovoljniji, ne treba se jedan drugom prilagođavati. Družeći sa dualom, čovjek može ostati usamljen. Dužnosti se raspodjeljuju prirodno, na prirodom ustanovljen način, i čovjek u takvom paru dobije mogućnost baviti se onim što za njega je zanimljivo i nije teško.

U dualnim parovima rijetko izbijaju konflikti, a ako i izbijaju, brzo i bezbolno se rješavaju. Partneri odgovaraju jedan drugom kao dvije polovinke pocijepane fotografije, koje zajedno sačinjavaju jednu cjelinu. Ali baš zbog toga što se uzajamno razumijevanje uspostavlja brzo i nema unutrašnjih izvora napregnutosti, dual se ne može odmah izdvojiti iz drugih ljudi. Dual se čini suviše jednostavnim i razumljivim, dakle, nije vrijedan pažnje. Ovo je prva pozicija koju može zauzeti čovjek kad sretne duala. Više je svojstvena za ekstroverte. Druga pozicija je kad sebi govoriš: suviše je dobar za mene, teško da ću uspeti mu se dopasti. Ova pozicija je svojstvenija introvertu. Obje ove pozicije se susreću kod ljudi, koji nisu imali iskustva dualnog općenja u djetinjstvu.

Kako li da čovjek osjeti da ga djeluje dualnost? Kad opći s dualom, čovjek u početku ne osjeća naročitog komfora. Sve teče svakidašnje i ne izaziva neke naročite emocije. Dual se shvaća kao sjenka, kao nešto sasvim prirodno, dakle ništa ne znači. Koliko ti je ovaj čovjek bio potreban, osjećaš tek kad si se sa njim rastao. Gubitak duala čovjek osjeća i doživljava veoma bolno, dugo vrijeme ne može se umiriti. Naviknuvši se na duala, stekavši iskustvo dualizacije, najzad počinješ shvaćati da njegovo prisustvo te umiruje, pruži osjećanje zaštićenosti. Ovaj efekt se još više povećava kod duala s odgovarajućim podtipovima.

Međutim, ne treba i precjenjivati značaj dualnih odnosa. Ovo je norma odnosa za svakidašnjicu, za svakodnevni život i djelatnost. Stekavši dualnost, čovjek želi više, a naime socijalnu značajnost svoje ličnosti, neku borbu, odstupanje od norme. U okviru dualnosti ovaj cilj se ne postiže. Ali kad čovjek nema dualne zaštićenosti, teško mu je dobiti socijalno priznanje. A uopće, čovjek ne može proći bez dualizacije samo ua dvama slučajevima: prvo, kad je na kocku stavljen sam život čovjeka, tj. da preživi u nepovoljnim uvjetima socijalne sredine, i drugo, kad se čovjek penja socijalnim stepenicama u uvjetima oštre konkurencije, tj. za karijeru.

COUNTER REMOVED