Asimetrični odnosi

© Opisi odnosa: Viktor Gulenko, 1989.
© Crteži: Marijana Litova (Stovpjuk), 2002.
© Prevoditelj: Leonid T., 2004-2005.
Svi materijali na ovim stranicama objavljeni su uz suglasnost autora.

U socionici postoje i asimetrični, tj. neravni odnosi. Prvi partner odnosi se prema drugom sasvim drugačije nego što drugi prema prvomu. Formule odnosa jasno ilustriraju ovu nejednakost.

1. Socijalna porudžbina.

Odnosi porudžbine se zatvaraju u krugove:

1) Nastavnik -> Političar -> Administrator -> Pronalazač -> Nastavnik...

2) Poduzimač -> Maršal -> Ljubitelj života -> Psiholog -> Poduzimač...

3) Humanist -> Posrednik -> Inspektor -> Kritičar -> Humanist...

4) Čuvar -> Liričar -> Analitičar -> Majstor -> Čuvar...

Prvi partner, koji se naziva predajnik porudžbine, ili jednostavno naručitelj, gleda drugog, koji se naziva prijemnik, odozgo nadolje, kao na nižeg, potcijenjujući ga. Drugi gleda prvog (prijemnik naručitelja), naprotiv, kao čovjeka zanimljivog, značajnog, u početku ga precijenjujući.

Naručitelj može ushićivati prijemnika, prvo, svojim ponašanjem, načinom se držati, vještinom lako učiniti ono čemu stremi prijemnik, i, drugo, stilom iznošenja njegovih misli, njegovim stvaralačkim rukopisom. Prijemnik u prisustvu naručitelja nehotice počinje mu se umiljavati, ugađa mu zbog nekih razloga koje sam ne razume. Počinje ovo sa sitnica, a zatim postaje sve više i više, dok prijemnik ne počinje sam sebe uzdržavati. Uz to, sa strane ovo izgleda tobože se prijemnik zbog nečega opravdava naručitelju.

Istovremeno u ponašanju naručitelja ima i neprijatnih, razdražujućih momenata. Crte, koje naručitelj istura da, prema njegovom gledištu, dobro izgleda u društvu, da privlače pažnju na sebe, proniču u podsvijest prijemnika i bude u njoj nejasnu maglovitu žudnju za aktivnošću za uklanjanje uvjeta, koji primoravaju naručitelja patiti ili ponašati se tako neprirodno. Međutim, prijemniku je uvijek nerazumljivo, što li naime treba činiti. Porudžbina koja se izvršava ispada ne individualna, već socijalna, tj. iza nje se kriju problemi one grupe ljudi, u koju ulazi ovaj par.

Sa strane odnosi socijalne porudžbine se shvaćaju kao skladni, beskonfliktni. Njihov inicijator skoro uvijek je naručitelj. Prijemnik osjeća od strane naručitelja neko duševno raspoloženje prema sebi. Naručitelj se svakojako svakako stara obodriti prijemnika, brinuti se o njemu, po mogućnosti podržati ga. Obratan odjek obično dolazi samo prvo vrijeme. Pokušaji ugovoriti sa naručiteljem ravnopravno nemaju uspjeha, obratna veza se nikako ne uspostavlja. Naručitelj, na žalost, ne čuje prijemnika. Uslijed toga prijemnik odmiče se od njega i stara se držati se na rastojanju, a možda i dirnuti ga na neki način, puštajući u promet svoju snažnu funkciju, o kojoj se naručitelj brine samo periodički.

Na taj način ovi odnosi mogu se nazvati odnosima pokroviteljstva u odsustvu obratne veze. Tijekom vremena oni mogu prerasti u skoro potpuno ignoriranje naručitelja od strane prijemnika. Ako je došlo do takvog položaja, ovo znači da je porudžbina potpuno shvaćena kao socijalna.

2. Socijalna revizija.

Odnosi revizije se također zatvaraju u krugove:

1) Nastavnik -> Kritičar -> Administrator -> Posrednik -> Nastavnik...

2) Poduzimač -> Liričar -> Ljubitelj života -> Majstor -> Poduzimač...

3) Humanist -> Pronalazač -> Inspektor -> Političar -> Humanist...

4) Čuvar -> Maršal -> Analitičar -> Psiholog -> Čuvar...

Ovo je druga vrsta asimetričnih odnosa u socijonu. Revizor kao da stalno motri revidiranog, skretajući mu pažnju na njegovo slabo mjesto. Stvara se utisak da revizor stalno želi da razjasni, što i kao radi revidiran. Revidiranom često se stiče utisak da ga stalno motre, kao pokusnog kunića. Ali ovo ne znači da revizor obavezno verbalno ukazuje revidiranom na njegove nedostatke. Revidiran ima unutrašnji osjećaj da revizor može da ovo učini svakog momenta i zato u početku je u njegovom prisustvu nešto napet, Revizor se čini značajnim čovjekom, a njegov način djelovanja je vrijedan pažnje. Želi zaslužiti revizorovo priznanje, njegova pohvala veoma se cijeni. Međutim, revizor stalno potcijenjuje revidiranog, čije misli i posla mu se čine neznačajnim, a ovo ne može ne nanesti uvredu revidiranom. U početku ovo čak stimulira, želi dokazati revizoru svoju korisnost, ali svi pokušaji nemaju uspjeha. Revizor se čini samozadovoljnim sitničarom, cjepidlači, pokušava poučavati i preškoluje.

Revidiran se čini zanimljivim i sposobnim, ali nešto mu nedostaje. Treba mu pomoći, došapnuti, ali svi savjeti ispadaju uzaludni. Revidiran ih ne shvaća, čime još više pojačava revizorovu želju ga preškolovati. Revidiran se čini budalastim, ali ne zbog toga što ne može (ustvari baš tako i jeste), a zato što prosto ne želi. Ovo izaziva revizoru periodičko razdraženje. Odnosi revizije mogu se nazvati odnosima staranja revizora o revidiranom, koje za onog drugog može biti veoma nametljivo. Osjećajući svoju ranjivost, revidiran u prisustvu ljudi sklon je činiti pokušaje otrgnuti se ovog staranja: dira revizora, prepire se s njim, pokušava mu davati naloge. Ali takvi pokušaji se obično ničim ne završavaju. Revizor, po pravilu, ne vrijeđa se na revidiranog, već nastavlja ga i dalje "odgajati". Ove odnose dobro ilustrira analogija "majka - neposlušno dijete".

Revizijski par ponekad je veoma spojen. Čitava stvar je u tome, što u njemu oboje osjećaju svoj socijalni značaj: revizor kao staratelj-dobročinac, bez čije brige i pouka revidiran će propasti, a revidiran - kao objekt staranja, čija vrijednost se priznaje na taj način. U odnosima socijalne porudžbine ovo osjećanje se izražava daleko manje, jer naručitelj ne čini pokušaje preškolovati svojeg prijemnika.

COUNTER REMOVED